Povijest

Počeci naše tvornice sežu u 1923. godinu. Prvi vlasnici naše tvrtke bili su Ljubljančan Franc Kham te Kamničani Stanko, koji je tvrtku nazvao po svojoj kćeri i Ignac Žargi. Tvrtku su osnovali vlastitim kapitalom i postavili je u gospodarsku zgradu poljoprivredne zadruge za nabavu i prodaju na adresi Šutna 22. Danas se na toj lokaciji nalazi stambena zgrada s prizemljem u kojemu je nekada bila trgovina Metalka i među gimnazijalcima tada jako popularna slastičarna.

Već na početku u malenom obiteljskom proizvodnom pogonu proizvodili smo sve legendarne proizvode po kojima smo poznati i danas, prije svega gorčicu. Ipak, najprije smo se nazvali Eta- tvornica gorčice.

Uz gorčicu tada smo proizvodili i različite vrste marmelade i pripremali ukiseljeno povrće – prva asocijacija su kiseli krastavci. Naša gorčica tada je bila jako cijenjena tako da smo je i izvozili. 1924. godine Kham i Žargi u Grabnu postavljaju pogon za proizvodnju konzerviranog paradajza Scedep i uskoro ga priključuju matičnoj Eti. 1937. godine promijenili smo ime tvrtke u Eta, d.z.o.z.

Normalno, naša je tvrtka tada bila jako malena. Zaposleno je bilo samo od pet do sedam radnika, godišnje smo, s obzirom na podatke iz 1936. godine, proizveli samo 12 000 kg gorčice. Za usporedbu pogledajmo podatke iz 1965. godine, kada je kod nas bilo zaposlenih oko 300 radnika a proizveli smo čak 440 tona gorčice.

natureta_z3

Nakon nacionalizacije u novoj socijalističkoj državi 1948. godine sve tvrtke za proizvodnju hrane udružile su se u jednu pod nazivom Prehrambena industrija Kamnik. U tom sklopu uz našu tvrtku bile su i tvornica tjestenine Triglav iz Šmarce i Kvasarna iz Mengeša.

Naši tadašnji zaposlenici znali su se prisjetiti da su u ranim poslijeratnim vremenima, kada često nije bilo dovoljno hrane, često marendali na kruh namazane proizvode naše tvrtke, dakle proizvode koje su zajedno i proizvodili – našu marmeladu ili gorčicu a često i oboje.

S vremenom tadašnji prostori su postali tehnički i sanitarno neprihvatljivi. Došlo je i do pomanjkanja prostora za skladištenje, bila je ugrožena sigurnost radnika. Zato smo se krajem 1063. godine preselili u nove prostore u Kajuhovoj ulici gdje smo još i danas. Od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća naša tvrtka bila je utemeljena i na sezonskom radu. Na različitim radnim mjestima u zlatnom dobu kamniške industrije kod nas je radilo puno kamniških mladih muškaraca i žena koji su kod nas dobili i svoja prva radna iskustva.

1983. godine pridružili smo se SOZD Mercator i postali dioničko društvo koje je bilo u većinskom vlasništvu društva Mercator d.d. ljubljana.

imageedit_1_6760594245

Na početku novog tisućljeća obnovili smo i proširili srednji dio proizvodnje. Uz to, uspjelo nam je i smanjiti potrošnju energije i obnoviti zastarjelu tehnološku opremu, pridružilo nam se i društvo SLOSAD, d.o.o. iz Maribora.

2011. godine bio je zatvoren pogon Bohova tako da se od tada sva naša proizvodnja izvodi isključivo u Kamniku. Na novom samostalnom putu ponosno nastavljamo našu tradiciju proizvodnje kvalitetne hrane.

Izvor: Eta Kamnik i Marko Kumer:”Kam so šle vse fabrike?”, Kamnik, 2014